Aloe vera je puna vitamina, minerala i drugih hranljivih materija, i mnogi su uvereni da je ona izrazito dobar preparat za dopunu ishrane. U svakom slučaju moramo dobro da proučimo sve narodne običaje ili nova otkrića. Da li se može prihvatiti da je dobar glas o aloji, svaka pohvala i tvrdnja o njoj, samo narodna legenda? Ili da li se može prihvatiti da je to samo najobičnija reklamna kampanja, kojoj je cilj da manje – više delotvorne proizvode dobro proda na svetskom tržištu?
Najuverljivija potvrda o unutrašnjim vrednostima aloe je što su je daleke civilizacije već stotinama godina koristile i preuzimale jedna od druge, tako da je ona bila veoma poznata u starom Egiptu, Indiji, pretkolumbovskoj Americi, Madagaskaru, Australiji itd. Jasno je i to, da je za mnoge naučnike pomalo magična popularnost aloinih svojstava odbojna. To su oni koji nastoje da odbiju praksu alternativne medicine i da poriču delotvornost prirodnih lekovitih sredstava, nazivajući ih placebom.
Međutim, mnoge lekare, farmaceute i biologe to nije sprečavalo da izrade ozbiljne studije o aloi i da objave rezultate koji potkrepljuju legendarna lekovita svojstva aloe. Naravno, otkrili su i neka nova svsojstva, kao npr. prehrambenu vrednost.
O kaši, dobijenoj iz listova, dokazalo se da je bogata vitaminima, mineralima i drugim prehrambenim vrednostima. Glavni problem je u tome što aloini dugi, mesnati listovi koji sadrže vredno biljno meso, na vazduhu brzo oksidišu i na taj način raspadanje brzo uništava većinu aktivnih materija aloe. Kao što je već spomenuto, to se ranije sprečavalo konzervisanjem tako što su se listovi sušili i dobijeni prah se mogao sačuvati na duže vreme. U današnje vreme je taj postupak zamenjen savremenom tehnologijom, koja osigurava punu vrednost prirodne snage aloe.
